Putovanje u nemoguće

Zagrepčanin Kristijan Vincetić rođen je prije 30 godina u Osijeku. 
U vodi je eksplozivan i brz, no u razgovoru oprezan i smiren.
Kristijan trenira prvenstveno zbog sebe i načina života u koji ga je plivanje usmjerilo. 
Na natjecanjima se nikad ne bori protiv drugih plivača, već se natječe sa štopericom. 
Kristijan je rođen bez desne noge i odrastao u vrijeme kad su, mnogo više nego danas, bile izražene predrasude o ograničenju osoba s invaliditetom. 
Spletom okolnosti, Plivački klub Dubrava je održavao treninge u osnovnoj školi koju je pohađao i, zbog poznanstva s trenerom, ohrabrio se uključiti i počeo je trenirati.

NEMA SMISLA RAZMIŠLJATI O TOME KAKO BI BILO KAD BI SVE BILO DRUGAČIJE.

Ograničenja nisu fizička, već u glavi

Kristijanovo putovanje u nemoguće započelo je prvim ulaskom u bazen već u dobi od sedam godina i on danas točno zna što želi. 
Nositelj je brojnih svjetskih i europskih odličja, a kaže kako mu od svih medalja još „nedostaje“ samo ona olimpijska. 
Kristijan je jedini Hrvat u ekipi Global Team Toyota, a smatra kako fizička ograničenja nisu prepreka u ostvarivanju ciljeva. 
Teža su ograničenja koje si u svojim glavama postave ljudi i zbog toga se on u svemu što u životu radi uvijek vodi motom „Moraš probati ostvariti svoje nemoguće!“. 

Savladava prepreke sa smiješkom.

Čini se da se, na društvenim objavama, Martín de la Puente uvijek smiješi. To je zato što ima nezasitnu ljubav prema životu. Ona mu je pomogla savladati najteže trenutke. Čak ga niti Proteusov sindrom, poremećaj rasta kostiju, jedan od najrjeđih na svijetu, nije mogao zaustaviti. Tako je, nakon 16 operacija, jedva čekao vratiti se i nastaviti živjeti. Martín je i dalje bio odličan u plivanju. Vaterpolu. Košarci, pa čak i šahu. Ali, ljubav prema tenisu u kolicima ga je učinila jednim od najboljih igrača na svijetu.

PREPREKA NIJE NA TERENU. ONA JE U TVOJOJ GLAVI.

U potrazi za uspjehom i zlatom.

Martín je sada na putu za Tokio. Ne samo da je sretan biti tamo, izvan sebe je od sreće. Globalni Tim Toyota je ponosan što je Martín dio ekipe i podržava njegova nastojanja ne samo da se popne na postolje, nego i da nastavi podizati tenis u kolicima na najvišu razinu. Zahvaljujući njegovoj nepokolebljivom pozitivnom stavu i natjecateljskom duhu, Martín nas sve nadahnjuje da ostvarimo svoje snove.

Borac otpočetka.

Bebe Vio je kao mala lopta pozitivne energije. Strastvena i nadahnjujuća. Njezin moto je „Život je predobar.“ Svaki put kada pobijedi i nakon borbi pobjednički zaviče, svi povjerujemo u to. 

Već u dobi od pet godina, Bebe je pokazivala sirovi talent za mačevanje. Prirodni dar uz nevjerojatnu gipkost na nogama i munjevite reflekse. Međutim, u dobi od 11 godina suočila se s teškom borbom kada joj je dijagnosticiran meningitis. Zbog bolesti su joj amputirane ruke i noge, ali je odbila prihvatiti da joj to uništi pobjedničke snove. Uz nepokolebljivu predanost radu, nije joj trebalo dugo da osvoji zlato, šireći nadahnuće za cijeli svijet.

VJERUJTE MI, ONO ŠTO IMATE JE SVE ŠTO VAM TREBA.

Ne govorite djevojci s mačem u ruci što je nemoguće.

Uz trenera Simonea Vannija, osvajača zlatne medalje, Bebe je poharala svijet mačevanja, osvojivši prvu pobjedu u Svjetskom kupu u Montrealu 2013., a zatim i svoje prvo Europsko prvenstvo 2014. Svakom borbom Bebe je oštrila svoje vještine, pripremajući se za Paraolimpijske igre u Riju 2016. U Riju su se sav njezin naporan rad i posvećenost isplatili. Nakon što je prošla prvi krug natjecanja bez izgubljenog boda, a zatim uvjerljivo pobijedila braniteljicu naslova 15:7, Bebe je osvojila zlato.